ANTE GAVRANOVIĆ doajen hrvatskog novinarstva

‘Pisano novinarstvo proživljava najveću krizu u svojoj povijesti. Razlog za to su novi tržišni izazovi, internet, novi izvori, novi čitatelji, nove ideje’

Tekst: Gordana Galzina, Nika Obučina, Tadeja Pigac, Slavica Valdec, Valnea Vrević

Ante Gavranović, doajen hrvatskog novinarstva i prvi predsjednik Hrvatskog novinarskog društva u samostalnoj Hrvatskoj, novinarstvom se počeo baviti još dok je studirao na Pravnom fakultetu zagrebačkog sveučilišta. U novinarskoj karijeri, koja traje više od 60 godina, okušao se u svim novinarskim poslovima – bio je izvjestitelj, urednik rubrike, komentator i glavni urednik, te, naposljetku i direktor specijaliziranog gospodarskog lista Privredni vjesnik, gdje je proveo gotovo cijeli svoj novinarski radni vijek.

 

Napisao je više desetaka knjiga i publikacija o gospodarstvu i poslovnom novinarstvu. Dobitnik je nagrade za životno djelo “Otokar Keršovani” i drugih priznanja. Na zadovoljstvo studenata, često gostuje kao predavač, osobito na studijima novinarstva. Prigodom gostovanja na FPZG-u poručio je studentima da se zauzmu za očuvanje kvalitetnog novinarstva koje sve više gubi utrku pred najezdom zabavnih i društveno nerelevantnih sadržaja.

 

Možete li usporediti novinarstvo nekada i danas?

Kad si došao u redakciju, onda te primao ozbiljniji novinar koji ti je bio mentor, koji te učio osnovama novinarstva i koji nije dopuštao da ti nakon mjesec dana izigravaš zvijezdu. Morao si se mukotrpno pomučiti da te potpišu pod članak i tome si se veselio kao dijete. Danas mladi dolaze u redakcije, često nespremni, često nedovoljno obrazovani za područja u kojima rade i postaju, osobito u elektroničkim medijima, male zvijezde čim se pojave tri puta na ekranu. Dakle, suštinske su promjene u novinarstvu u tom smislu da se više pazilo na sadržaj, na provjeru podataka, da se mnogo vise tražilo da ne ideš samo s jednim  nego da provjeravaš više izvora.

 

Danas s mladim ljudima gotovo nitko ne radi. On sa svoga laptopa ili pametnog telefona šalje tekst, koji često nije ni lektoriran, izravno na desk. Taj je novi pristup sam po sebi vrlo zanimljiv, ali i zahtjevan. Mi smo imali urednike koji su prve radove bacali u koš da te naviknu da nisi Bogom dan i da se trgneš. Toga danas nema. Neću reći da je taj odgojni sustav bio najbolji, ali ti je stvarao osjećaj odgovornosti. Imali smo jednog od najcjenjenijih novinara, Ivu Mihovilovića, koji je sve svoje članke pisao u Kazališnoj kavani. Ali je znao znanje, znao je kako doći do izvora, mnogo je čitao. Novinar mora biti obrazovan, mora razumjeti smisao onoga o čemu piše.

 

Bi li hrvatsko novinarstvoimalo bolje izglede kad bi postojala neka strategija države?

Bio sam prvi predsjednik Hrvatskog novinarskog društva u slobodnoj Hrvatskoj. Mislim da smo obavili dosta dobar posao u vrlo teškim vremenima i moja je osnovna ideja bila da damo ljudima što više kvalitetnih informacija. HND se u jednom razdoblju dosta žestoko borio za novinarsku strategiju i za osnivanje Vijeća za medije, da se približimo tom nekom skandinavskom modelu. Nažalost, došla je velika kriza 2008. koja je to sve zaustavila i krenulo se u potpuno drugom smjeru.

 

Koje su karakteristike dobrog poslovnog novinara i kakva je kvaliteta trenutačnog poslovnog novinarstva u

Hrvatskoj?

Kad sam ja počeo, a počeo sam u specijaliziranom listu, Privrednom vjesniku, onda, praktički, poslovnih novinara nije ni bilo. Tek potkraj ’50- ih, kad se počelo govoriti o privrednoj reformi, onda su se javile, osobito u Vjesnikovoj kući, koja je bila dominantna u tom pogledu, jedna serija vrhunskih privrednih novinara, Gavrović, Džeba, Kobali….

 

Danas prevladava mišljenje da su PR i novinarstvo u ratu i da se bore jedno s drugim, pogotovo s poslovnim novinarstvom. Kakvo je vaše mišljenje o odnosu PR-a i novinarstva?

Napravljena je jedna svjetska anketa, koji novinari najviše surađuju sa PR-om. PR recimo pomaže za zabavne članke jer im daje ‘štofa’ za pisanje je li Severina imala crvene ili plave cipele i čitav niz elemenata. Međutim, cijeli niz drugih novinara ne voli taj dio, posebice analitičara i komentatora zato što ih usmjerava u jednom smjeru i odvodi od njihove osnovne misli. PR je apsolutno prisutan, posebno u poslovnom novinarstvu i njegov će utjecaj rasti, ali prema svakoj informaciji treba biti kritičan i ne uzimati je zdravo za gotovo.

 

Postoji mišljenje da svatko može biti novinar. Koje su, prema vašem mišljenju, vrline dobrog novinara?

Mora biti u prvom redu obrazovan, ja stavljam obrazovanje u prvi plan. Mora biti etičan, poštivati pravila novinarske struke i etike uopće. Opće pridržavanje moralnih načela u novinarstvu je sporno. To je pitanje profesionalnog odnosa, pitanje odgovornosti, pitanje vjerodostojnosti i pitanje kakav je naš društveni odnos prema tim pojavama. Danas svatko s pametnim telefonima pošalje sliku koja bi inače bila cenzurirana, a danas je glavni hit. Ako si ti profesionalan i educiran i vjerodostojan i odgovoran, onda tih problema nećeš imati.

 

Kako mlade novinare usmjeriti na put poslovnog novinarstva?

Kad je pokrenut Lider, kolegama sam održao predavanje o poslovnom novinarstvu, i danas stojim pri stajalištu da je to najteži dio specijaliziranog novinarstva, da traži ozbiljno znanje i nikad ne smije potpasti pod utjecaje interesnih skupina. To je područje na kojem se ne postiže brzi uspjeh, ali ako se ozbiljno pristupi, može biti zanimljivo. Svakome tko ima barem malo sklonosti prema ekonomiji preporučio bih, jer spoj ekonomije i novinarstva za mene je idealna kombinacija za poslovno novinarstvu.

 

 

Prije, kada smo tek dolazili u redakcije, imali smo mentora. Danas s mladim ljudima gotovo nitko ne radi

 

 

OKVIR

 

Prihodi od prodaje premašili prihode od oglašivanja

 

U stručnoj javnosti prevladava mišljenje da su novine pod većim pritiskom oglašivača nego politike, je li to istina?

Da, to je istina. Imate konkretan primjer Agrokora. Više se o njemu pisalo u posljednjih mjesec dana nego u 27 godina. Uvijek je bilo pritisaka, ali ne toliko koliko i sada. Ali prvi put prošle godine, u svjetskim razmjerima, prihodi od prodaje premašili su prihode od oglašivanja. I vraćamo se korijenima vjerodostojnosti, a ona se ne može temeljiti na PR-u i plaćenom novinarstvu.

 

 

 

OKVIR

 

Rast lokalnih medija

 

U nekim zemljama naklade rastu, dok u Hrvatskoj padaju. Što mislite o tome? Hoće li tisak opstati u Hrvatskoj?

Dolazi do segmentacije, pojedinim naslovima naklade padaju, a ukupno masa naklade raste. Zanimljivo je da rastu lokalni mediji i oslanjanje na lokalne medije daje novu dimenziju. Posljednji podaci svjetske udruge novinskih izdavača pokazuju da globalno naklade padaju, ali raste broj izdanja i ukupan broj primjeraka koji se tiskaju veći je nego prije.