Hrvatska u EU Promjene i posljedice nakon četiri godine članstva

Odlazak mladih može biti pozitivan ako se vrate s vještinama i znanjem. No sadašnji trend iseljavanja ugrožava opstanak mirovinskog sustava u zemlji

Tekst: Patricia Ivić

Nakon desetak godina pregovora, Hrvatska je 1. srpnja 2013. godine postala 28. zemlja članica Europske unije. S obljetnicom pristupanja postavlja se pitanje kako je Hrvatska iskoristila potencijal i povlasticu članstva u Europskoj uniji. Od dana kada je primljena u EU, Hrvatskoj su se otvorile brojne mogućnosti, od pristupa tržištu od pola milijarde ljudi, do kretanja ljudi i kapitala te korištenja europskih fondova.

 

Kretanje ljudi i kapitala

Kristijan Kotarski, professor na Fakultetu političkih znanosti, tvrdi da je Hrvatska prvenstveno profitirala u trgovini jer je robni izvoz prije pet godina bio na razini devet milijardi eura, a sada se, kako kaže, popeo na više od 12 milijardi, čemu je najviše pridonijelo EUovo tržište.

 

Što se tiče pritiska na provođenje reformi, dodaje kako EU nije tu da rješava naše kućne probleme. EU može eventualno usmjeravati policymakere da pokušaju nešto poduzeti, međutim, ako pogledamo iskustva Grčke i nekih drugih zemalja, nastavlja, samo članstvo u EU ne znači da ćemo čarobnim štapićem riješiti probleme.

 

Kotarski smatra da, govoreći o faktorima proizvodnje, jedna od velikih prednosti članstva u EU je mogućnost iseljavanja. Budući da imamo nereformiran sustav koji nije u mogućnosti u nekom srednjem roku riješiti problem nezaposlenosti, nastavlja, kratkoročno je iseljavanje definitivno pozitivan faktor.

 

“Ako imate opciju A, da ti ljudi sjede kod kuće, prekriženih ruku bez posla, proživljavajući osobne frustracije, i opciju B da ti ljudi odu van, nauče jezik, vještine, steknu neki kapital i poslije se vrate u Hrvatsku, mislim da ćemo se složiti kako je opcija B ona zdravorazumska”, kaže Kotarski.

 

S druge strane, Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije pak tvrdi da je odlazak mladih ljudi iz zemlje negativan faktor, jer odljev mnogo ljudi ne prati priljev ljudi u Hrvatsku – nema dvosmjernog procesa. Time gubimo bazu radno aktivnog stanovništva, što će dugoročno imati iznimne posljedice na mirovinski sustav do te razine da već sada imamo rasprave o njegovoj održivosti, objašnjava Benčić.

 

EU-ovi pritisci

 

Benčić smatra da se ono najpozitivnije dogodilo u pretpristupnom procesu, kada smo zbog ispunjavanja kriterija ulaska zaista morali iznimno mnogo uložiti u gradnju institucija. Bez tih institucija, smatra, danas bi nam bilo teško, navodeći kao primjer Povjerenstvo za sukob interesa pri Vladi i Saboru.

 

Kao izrazito negativnu stranu izdvaja pritisak za potpisivanje velikih regionalnih trgovačkih sporazuma kao što je CETA. Smatra da će CETA zbog pritisaka biti izglasana u Saboru, iako i ekonomske studije pokazuju da neće imati značajan ekonomski efekt na Hrvatsku. To bi, kako kaže, zapravo moglo imati negativan efekt na poljoprivredu i prehrambenu industriju u Hrvatskoj koje su, nastavlja, već na udaru zbog situacije s Agrokorom. Isto tako će, objašnjava, sigurno imati negativne efekte u pogledu privatizacije javnih dobara i usluga.