MEDIJSKA SAMODOVOLJNOST Zašto ne znamo što se događa u svijetu

 

Uzmemo li središnji dnevnik na nacionalnoj televiziji, onda bez prevelike analize možete uočiti strahovit deficit informacija i priloga iz svijeta, kaže Hajrudin Hromadžić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu

 

Tekst: Hanan Nanić

 

Što se događa u svijetu u ovom trenutku ili što se događalo prošlih mjesec dana? Teško je ne primijetiti zabrinjavajuće nepoznavanje trenutačne situacije u svijetu u doba najveće povezanosti i lakoće pristupa informacijama i vijestima. No očito je, barem na primjeru Hrvatske, da građani nisu upoznati s tragedijama ili važnim događajima koji se svakodnevno događaju u svijetu jer barem dio procesa utječe i na njih same. Primjerice, medijsko praćenje i poznavanje građanskog rata u Siriji svedeno je na povremeno izvještavanje ili samo spominjanje, a sukobi u Burmi i Nigeriji i novi rat u Iraku, većini građana su nepoznanica.

 

MALO STRUČNJAKA

Zašto napad na novinare u Parizu, koji je odnio 12 života, odjekne kao bomba u Hrvatskoj i o njoj se govori i analizira se tjednima, a stotine poginulih u prošlih mjesec dana u Jemenu ili tisuće u Nigeriji percipiraju se kao prolazna informacija koja funkcionira prema načelu “uđe na jedno uho, odmah izađe na drugo”? Kako to da se izraelska ljetna ofenziva na Pojas Gaze, u kojoj je ubijeno više od 1500 civila, tako lako zaboravlja, a afere na domaćoj političkoj sceni glavne su teme mjesecima?

Prof. dr. sc. Dejan Jović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, politolog i stručnjak za međunarodne odnose i diplomaciju, tvrdi kako postoje tri razloga za navedeni problem.

„Prvo, u Hrvatskoj se razvio provincijalan običaj da nas vanjski svijet malo zanima. Kao da smo sami sebi dovoljni“, kaže Jović. Dodaje da hrvatski mediji nameću lokalne ili teme srodne njima i ne dovode ih u vezu s trendovima u svijetu. Također, kao drugi razlog spominje malo stručnjaka za međunarodnu politiku. Kao treći razlog navodi to da se „razvila tendencija eurocentričnosti, pa nas mnogo manje zanimaju događaji izvan tzv. šireg europskog kruga.

No pod uvjetom da je fokus na događanjima u Europi, čini se kako i dalje prevladava lokalna tematika, a sukobi u, na primjer, Ukrajini prate se vrlo površno i s nedostatkom pomnije analize koja može približiti tematiku publici, na koju bez sumnje utječe zbog geopolitičkog položaja. Hajrudin Hromadžić, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, sociolog i stručnjak za medije, ističe prepoznatljivo ponavljanje kolonijalno-rasističke politike u razdoblju postkolonijalizma, kada se govori o problemu djelomična praćenja i interesa za sukobe u svijetu. Tvrdi kako neizrečena, ali evidentna poruka glasi – nisu sve žrtve jednake, život jednog Francuza ili Britanca vredniji je od afričkog života.

 

REDUCIRANA SLIKA

Što se pak tiče praćenja svjetskih zbivanja u medijima u Hrvatskoj i tzv. regiji, Hromadžić smatra da je na djelu zastrašujuća provincijalizacija, automarginalizacija i osiromašenje. „Ako za potrebe testiranja ove teze uzmete za primjer neke medijske formate koji su reprezentativne naravi, na primjer, središnji dnevnik na nacionalnoj televiziji, onda bez prevelikog analitičkog napora možete uočiti strahoviti deficit informacija i priloga iz svijeta, a kada se takvi prilozi i dogode, onda u velikom broju slučajeva svjedočimo prizorima koji su posvećeni vremenskim neprilikama ili Papinim obraćanjima u Vatikanu“, zaključuje Hromadžić.

U Ukrajini se događa sukob s vrlo širokim implikacijama za aktualni svjetski poredak. Rusija je, podupiranjem jedne strane u ukrajinskom sukobu dala do znanja da će tu negdje biti i granica širenja NATO-a, pa i pod cijenu novog globalnog hladnog rata koji je, prema mišljenju nekih, već počeo.

Putem hrvatskih mainstream medija, posebno elektroničkih, servira se reducirana slika stvarnosti koja se svodi na dvodimenzionalni sukob “dobrih” Ukrajinaca i “zlih” proruskih separatista od kojih se prvi bore za demokraciju, a potonji za širenje ruskog carstva.

 

‘U Hrvatskoj se razvio provincijalan običaj da nas vanjski svijet malo zanima. Kao da smo sami sebi dovoljni’, kaže prof. dr. sc. Dejan Jović, politolog i struč- njak za međunarodne odnose i diplomaciju