RAZGOVOR Za Global govori Karlo Kralj, predsjednik Mreže mladih Hrvatske

‘Dana 15. listopada organiziramo marš kojim novoj vlasti želimo poručiti da mladi nisu samo simpatičan simbol koji se koristi u predizbornoj kampanji, nego ljudi sa stvarnim pravima’, najavio je Kralj

Tekst: Zrinka Medak

zrinka95@gmail.com

Tekst: Dora Kršul

dora.krsul@gmail.com

Posljednjih godina mladi postaju sve važniji dio društva, za što još vode dugotrajnu i iscrpljujuću bitku kojoj se još ne nazire kraj. Jedan je od kotačića tog procesa i Mreža mladih Hrvatske, savez 66 udruga mladih i za mlade iz cijele Hrvatske. Mreža se bavi političkim pitanjima mladih, radom s mladima kao i područjem prava mladih koja se uglavnom odnose na socioekonomske aspekte, poput prava na rad i prava na obrazovanje.

Savez se najvećim dijelom financira iz EU-ovih fonda, većina projekata provodi se na nacionalnoj razini, a česta je i međunarodna suradnja koja se možda najbolje ističe projektom “Bolje strategije za mlade, mladi za bolje strategije”. On je obuhvatio sedam partnera iz cijele Europe, a bavi se osmišljavanjem nacionalnih strategija za mlade.

O problemima mladih danas i aktualnim obrazovnim i akademskim temama, razgovarali smo s predsjednikom Mreže mladih Hrvatske Karlom Kraljem.

  • Mislite li da će studenti uspjeti u svojim nastojanjima da uvedu promjene na Filozofskom fakultetu?

Siguran sam da hoće. Ova je situacija rezultat dugotrajnog procesa propadanja institucije koji je eskalirao, ali ne bih rekao da se taj proces ne može zaustaviti. Nadam se da će ova događanja na Filozofskom fakultetu podići razinu pozornosti onog dijela Filozofskog fakulteta koji ne preuzima odgovornost. Time mislim da skupinu profesora koji bi bili vrhunski upravljači, samo što se ne kandidiraju za te položaje, a to treba mijenjati. Nadam se da će ti ljudi prepoznati da je žalosno da jedan fakultet, na kojem ima vrsnih ljudi u Vijeću, uspije izabrati pojedinca koji ne vidi interese sveučilišta, fakulteta i studenata. Ono što je također jako važno jest da se sustav studentskog predstavništva promijeni jer je ovaj trenutačni potpuni promašaj, što najbolje pokazuje priča s 15, odnosno 14,6 posto studenata u Vijeću.

  • Što treba mijenjati u studentskom predstavništvu i u Zakonu o studentskom zboru da bi bilo funkcionalno?

Postupak izbora vrlo je složen, loše postavljen. Potrebno je zakonom osigurati da studentski predstavnici imaju stvarnu moć u fakultetskim vijećima. Fakultetska vijeća studente koriste uglavnom kao privjesak i vrlo često se događa da se studentski zbor zbog toga mnogo ne zabrinjava. Osim izbora i djelokruga, treba raditi na poticanju studentskog organiziranja jer ako nemate razvijene studentske organizacije, ne možete imati ni funkcionalan studentski zbor. Potrebno je imati studentske organizacije koje će kandidirati ljude za zbor. Dakle, bolji izbori, jasniji djelokrug proširen sa stvarnim ovlastima i poticanje studentskog organiziranja stvari su koje treba napraviti sustavnije i konkretnije.

 

  • Događaji na Filozofskom podsjećaju nas na buru koja se u stručnoj i široj javnosti podigla zbog Cjelovite kurikularne reforme.

 

Istina. Žalosno je da jedna osoba može uzdrmati temelje cijele institucije kao što je MZOS. Šustar je samo imao hir, to nije bila ozbiljna agenda. Žalosno je da istu osobu koja upravlja institucijom mogu na tako prizemne načine ucijeniti različiti akteri, kao što su stranke iz koalicije koje su zapravo potpuno irelevantne. Uspjeli su postići da ministar odustaje od reforme s kojom se inicijalno slagao.

 

  • Izbori su prošli i čekamo formiranje nove vlade. Što od nje očekujete kad je riječ o mladima?

Imamo cijeli popis zahtjeva, a ja sam sve pesimističniji, sve je teže vidjeti neki tip perspektive, s obzirom na to da stranke mlade i dalje spominju samo partikularno u svojim programima. Sve stranke koje su sudjelovale na ovim izborima, ako su i govorile o mladima, govorile su o pitanjima poput nezaposlenosti. Općenito, vidljivo je da se više govori o mladima u politici, ali je isto tako vidljivo da, posebno u strankama desnog spektra, mlade doživljavaju na patronizirajući način, odnosno, u državi ih se pokušava zadržati domoljubljem, što nam jako smeta jer mi, mladi, ne možemo jesti domoljublje.

 

  • Što mislite, hoće li se stvari mijenjati na bolje ili gore za mlade s novom vladom?

Prošla je vlada bila jako loša i teško je očekivati išta gore od toga. Ali kako biste rekli, ništa nas ne smije iznenaditi. Prošla vlada ne samo da je naru- šila ljudska prava, ne samo da su potpuno monopolizirali državu za svoje partikularne ciljeve i za neki tip osvete ljevici nego je još k tome uspjela potpuno urušiti sustav financiranja civilnog društva u Hrvatskoj koji postoji već 15 godina. Taj sustav koji je urušen još će se dugo ponovno graditi i obnavljati. Nadam se da će nova vlada u tome pomoći.

  • Borite se i za veće zapošljavanje mladih. Kako se to može postići?

Treba promijeniti pristup, država se mora prestati ponašati kao da smo mi, mladi, isključivi krivci za to što ne možemo naći posao. Prvi i osnovni krivac za to sustav je u kojem živimo, kapitalizam. On ide prema smanjenju broja radnih mjesta, prirodno retroaktivno utječe na bilo kakvu mogućnost održivosti u ekonomiji. Živimo u državi koja je mnogo sklonija tome da se taj sustav i dalje deregulira umjesto da se regulira i održi pod nekim tipom kontrole. Čini mi se da je najvažnije pri zapošljavanju mladih prije svega kvalitetnije poticanje zapošljavanja mjerama aktivne politike zapošljavanja koje podrazumijevaju stvarno osposobljavanje. Ono što mi sad imamo stručno je osposobljavanje koje je to samo u nazivu. Imamo cijeli niz mjera koje mlade trebaju osnažiti i osposobiti ih za pronalazak posla, a funkcioniraju kao mjere eksploatacije koje poslodavci mogu jednostavno koristiti.

  • Što činite u vezi sa stručnim osposobljavanjem, koje promjene zahtijevate?

Stručno osposobljavanje treba podrazumijevati kvalitetniji proces učenja, s jasnim planom učenja i kvalitetnijim sustavom mentorstva, a ono što je najvažnije, treba prestati biti dostupno samo visoko obrazovanim mladima iz urbanih sredina. Mjere aktivne politike zapošljavanja trebaju ciljati prije svega na mlade koji nisu niti u obrazovanju, niti u osposobljavanju, niti su zaposleni. Ti mladi, kojih u Hrvatskoj ima oko 150.000, ostali su daleko od mjere stručnog osposobljavanja. Još je važnije da se dopusti njena regionalna jednakost i ravnopravna zastupljenost u svim županijama.

  • Na koje se sve načine borite za prava mladih?

Mreža je prije svega zagovaračka organizacija, ali aktivno sudjelujemo u javnim akcijama i u protestnim aktivnostima. Dana 15. listopada organiziramo marš mladih radnika i radnica u Zagrebu na kojem bismo htjeli okupiti nekoliko stotina mladih koji se osjećaju nezadovoljno i potlačeno trenutačnom situacijom. Tim maršem želimo poručiti novoj vlasti da mladi nisu samo simpatičan simboli koji se koristi u predizbornoj kampanji, nego smo ljudi sa stvarnim pravima.

  • Kakva je, prema vašem mišljenju, budućnost mladih u Hrvatskoj, postoji li perspektiva? Postoji, zato što sve ove teme o kojima smo razgovarali nekoć nisu bile u medijima i nisu bile na dnevnom redu u institucijama. Tim se temama političari počinju više baviti, a država i društva svjesniji su koliko su mladi sadašnjost, a ne neka apstraktna budućnost.

Mladi radnici, pogotovo žene, kao igračke poslodavaca

S kojim se problemima najčešće susrećete kao Mreža i kao mladi? Veliki problem s kojim se Mreža susreće nesustavna je podrška države. Ne postoji jasna ideja kakve udruge mladih i za mlade želimo imati i kako ih želimo poticati kao država, a onda i kao društvo. Najveći problem koji mlade danas muči vezan je uz zapošljavanje. Slijedi ga kršenje prava mladih koji rade. Radnička prava mladih osoba danas su na teškoj vjetrometini upravo zbog toga što je tržište rada postalo kompetitivno, potražnja za radnim mjestima je relativno mala i onda se poslodavci mogu poigravati radnicima, što se posebno odnosi na žene. Tom problemu se već godinama pokušava stati na kraj, ali u osnovi cijeli problem proizlazi iz preslabog državnog nadzora poslodavaca.

Imamo cijeli niz mjera koje mlade trebaju osnažiti i osposobiti ih za pronalazak posla, a funkcioniraju kao mjere eksploatacije koje poslodavci mogu jednostavno koristiti