RECENZIJA Dave Eggers: Circle

Tekst: Tanja Tolić

 

Mae Holland nadobudna je dvadesetogodišnjakinja koja je upravo dobila posao u najmoćnijoj svjetskoj internetskoj kompaniji, Circleu, nekoj budućoj inačici Googlea, Applea, Facebooka i Twittera, sve zajedno. U Circleu je toliko lijepo da većina zaposlenih uopće ne želi kući: uredski prostori su otvoreni i opremljeni najsuvremenijim tehnološkim uređajima, u kantini se poslužuju vegetarijanski meniji, za radnike su u kompleksu, koji nalikuje na dizajnirani Pentagon, s ukusom opremeljene spavaonice koje su potpuno besplatne (i još unutra imaju zamjensku, izglačanu odjeću), u stankama od rada zabavljaju ih glazbenici, održavaju se portugalske zakuske, vježba u teretani, plivanje u bazenu.

Što bi, doista, moglo poći po zlu u tom zaposleničkom raju, u kojem su svi mladi, ljubazni, nasmijani, uljudni i uvijek spremni pomoći? Doduše, pomalo je čudno što se, kad Mae ipak poželi otići kući, svi zabrinu gdje je, zašto nije ostala na zabavi, pa gdje je bila za vikend i zašto još nije aktivirala račun na internoj društvenoj mreži. Ta kozmetička uljudnost polako će prijeći u zabrinutost zbog Maeine “zatvorenosti”, a potom i u očiti pritisak – u Circleu svi moraju biti ekstrovertirani, svi moraju biti druželjubivi i virtualno aktivni jer Circle ima misiju. Negdje oko stote stranice romana postane jasno točno kakvu.

Marshall McLuhan, otac teorije o modernim medijima, bio je ujedno i jedan od prvih koji nas je upozorio da “globalno selo”, svijet u kojem živimo, može biti prilično neugodno i klaustrofobično mjesto. “Circle” je, naime, zastrašujuća knjiga, ne sjećam se kad sam se zadnji put toliko uplašila čitajući. Iako zamišljena kao distopija (negativna utopija), strašna je jer zapravo rezonira sa stvarnošću – nije to neki udaljeni svijet koji bi nam se mogao dogoditi, to je stvarnost koja se već događa u razblaženu omjeru.