Sportski psiholozi U Hrvatskoj trenutačno ima 14 licenciranih stručnjaka koji se, uz trenere, brinu o sportašima i njihovoj psihološkoj spremi

‘Ideja je da se radi na nekim područjima kao što je način razmišljanja, ponašanje, komuniciranje sa sobom i drugim igračima, koncentracija, motivacija, samopouzdanje…’, kaže Amir Zulić, sportski psiholog

Tekst: Katarina Kušec

Talijanski su braniči poznati po svojoj čvrstoj obrani, nije lako proći pokraj njihovih nogu, a na to i sami upozoravaju. U to se uvjerio i Alvaro Morata kojemu se suigrači iz Juventusa uoči susreta Španjolske i Italije prije godinu dana “zaprijetili”.

 

“Razgovarao sam s njima i rekli su mi da stavim kacigu ako ću igrati”, rekao je Morata. Da, neki od njih prirodno su nadareni, a neki su na čvrstoći morali raditi što fizički, što psihički. Jedan od njih je i Leonardo Bonucci koji je svojedobno angažirao i mentalnog trenera Alberta Ferrarinija.

 

“Cilj je bio da igrač očvrsne i pronađe fokus”, prokomentirao je Ferrari, koji je na njemu koristio, u najmanju ruku, čudne metode. Naime, igrača je zatvarao u podrum, udarao i vrijeđao. No to nije pristup kojemu teži sportska psihologija čije usluge danas koristi sve više sportaša.

 

Za sada – dovoljno

 

“Ukupna pripremljenost sportaša ovisi o fizičkoj, tehničkoj, taktičkoj i psihološkoj spremnosti pa je sve to podjednako važno. Ovisi jedino koliko se vremena ulaže. U nogometu ima svakakvih trenera, neki su vrhunski, a neki su za niže lige, ali i jedni i drugi se zovu nogometni trener, pa tako ima i psihologa. Neki su jako dobri, neki su manje dobri. Ono što bi bilo dobro jest da se uvede licenca za to zanimanje i zato smo je u Hrvatskoj uveli, da smanjimo mogućnost da bilo tko šteti ugledu dobrih sportskih psihologa, da se ne bi dogodilo kao s Bonuccijem i njegovim mentalnim trenerom”, objašnjava jedan od sportskih psihologa, Amir Zulić. Radio je kao član stručnih stožera u pripremama sportaša koji su bili na olimpijskim igrama, a danas je jedan od 14 licenciranih u Hrvatskoj.

 

“Kolika je potreba, toliko ima i sportskih psihologa. Kada sam ja počeo raditi, nije bilo gotovo nikoga. Sada je stanje mnogo bolje”, kaže Zulić.

 

“Ideja je uglavnom da se radi na nekim područjima kao što je način razmišljanja, ponašanje samog sportaša, kako se on osjeća u nekim situacijama, kako komunicira sam sa sobom i drugim igračima, kakva mu je koncentracija, motivacija, samopouzdanje, i slično. I to su najčešće stvari s kojima se sportaši i javljaju psihologu. A načini na koji se radi s njima mogu biti svakakvi, od razgovora do mentalnih treninga”, objašnjava Zulić. Dodaje da je to kompleksan i dugotrajan posao.

 

Ističe kako je dobro da sve više trenera i sportaša prepoznaje važnost sportskih psihologa i sve manje ih doživljavaju kao nekoga kome se obraćaju kad postoji problem. To je pogrešan stav, kaže, jer oni nemaju problem nego jednostavno žele biti bolji u segmentima koje može pokriti sportska psihologija. Gleda se da se bude bolji, a ne da se rješava neki problem.

 

No iako je psihološka sprema iznimno važna i sve je više psihologa prisutno u životima sportaša, neki još ne koriste njihove usluge.

 

Individualcima je teže

 

“Psiha je dosta važna, pogotovo kada treba donijeti neke teške odluke. Posebno ako je riječ o nekom timskom sportu, ali mislim da je to u individualnima čak još više naglašeno. Ipak ste tamo sami. Ne možete nikome dati vrući krumpir pa da odluči što s njim. Osobno se dosad nisam imala prigodu susresti i raditi s nekim sportskim psihologom, ali pretpostavljam da je to postao svojevrsni trend. Vidim da je dosta reprezentacija angažiralo psihologa”, govori košarkašica Medveščaka Iva Borović (28).

 

Misli kako je svako unapređenje koje će pridonijeti vrhunskom rezultatu i cilju dobrodošlo, pa ako psiholog može pomoći, neka pomogne.

 

“Motivacija je ta koja ponekad zna ‘štekati’. Pogotovo ako liga nije jaka i to je možda slučaj kod ženske košarke u Hrvatskoj. Zna se otprilike tko je najbolji i to je to, ali mislim da će se cure teško odlučiti otići psihologu jer možda smatraju da je to neki nepotreban trošak. To je više potrebno u nekom vrhunskom sportu gdje se sve žrtvuje za određeni uspjeh. Mi smo u Hrvatskoj još na nekoj bazi amaterizma”, misli šuterica Medveščaka, koja osim klupske karijere gradi i reprezentativnu, ali i trenersku. U klubu trenira juniorke.

 

“Mislim da je jako važno da trener upozna svoje igrače, ne samo na terenu nego i s ljudske strane, da zna njihove probleme. Onda ih možete i kontrolirati na terenu jer znate koje su njihove jače, a koje slabije strane. Još ako ste dobro educirani, možete to sami odraditi. Nitko ne poznaje vaše igračice bolje od vas. Ako su one s vama na terenu svaki dan i ako uspostavite neki kontakt, one će doći i reći što ih muči, pogotovo mlađe cure. Problem kod djece je taj što su dosta dekoncentrirana. Imaju svega u školi, pa bi se igrali na treningu, ali treba se raditi na tome i mislim da bi psihološka priprema donijela dosta toga dobroga”, zaključuje Iva.

 

‘Mislim da je jako važno da trener upozna svoje igrače, ne samo na terenu nego i s ljudske strane, da zna njihove probleme’, kaže košarkašica Medveščaka Iva Borović