Tekst: Ivan Pavić

 Hrvatski nogomet je, to već i ptice na grani znaju, truo. Kriminal je očit, guraju se igrači koji “moraju” igrati kako bi se prodali, a pod tepih se guraju svi ostali problemi kako bi prema van sve izgledalo dobro. Reklo bi se da nogometni vlastelini u Hrvatskoj koriste onu frazu “zavadi pa vladaj” pa su tako uspjeli i prikazati navijače kao sav problem hrvatskog nogometa.

 

No što je s nedavnim scenama na suđenju gospodi Mamićima i Vrbanoviću? Naš kapetan Luka Modrić u trenu je okrenuo iskaz i postao jedan od najomraženijih ljudi u Hrvatskoj. Kakve se igrice igraju iza filmskih kulisa tog suđenja, to ni sam Svevišnji ne zna. Jedno je sigurno, a to je da je hrvatskoj sportskoj javnosti pun kufer. Ovako manipulirati hrvatskim sudstvom je teška povreda, ne samo zakona nego i ustavnih temelja pravne države. Nikad u povijesti kugle zemaljske se nije dogodilo da nogomet ovako trese sudstvo i da je jedan od pokretača mnogo dubljeg kriminala koji nikad neće isplivati na površinu, a svi znamo da je tu.

 

Zapjevao je Mamić s Lovrenom “Ne može nam nitko ništa”. Da, istina je. Nemojte si lagati. Ne može im nitko ništa. “Uglađeni” gospodin Mamić može cirkusirati, galamiti, bacati papire, upadati u riječ sucu i što sve ne raditi i za to dobiti zamolbu da napusti sudnicu i prijetnju da će ga novčano kazniti. No to je još najmanji problem. Pjevati s Dejanom Lovrenom, poslati sina s njim na ručak. Zar to nije utjecanje na svjedoka? U pravu je Mamić.

 

Ne može im nitko ništa. Jer mi smo daleko od pravne države. Da smo mi pravna država, ovaj stupac u novinama bio bi komentar neke prave sportske teme. Ovako se trulež nastavlja širiti hrvatskim nogometom. Svi znamo da se trulež rješava – amputacijom.

 

Jedno je sigurno, a to je da je hrvatskoj sportskoj javnosti pun kufer. Ovako manipulirati hrvatskim sudstvom teška je povreda, ne samo zakona nego i ustavnih temelja pravne države