KOLUMNE/KOMENTARI/MIŠLJENJA

 

Tekst: Hanan Nanić

U trenutku u kojem je Bernie Sanders ostao po strani, a kandidat Demokratske stranke postala je Hillary Clinton, Donald Trump više se nije činio toliko užasnim kao dotad. Iako su njegovi generalizirajući kategorički stavovi i prizemna retorika nešto što me velikim dijelom vrijeđa, sve se to dijelom činilo kao trik za prikupljanje glasova jednog dijela populacije, dok je Hillary i dalje bila ona koja će nastaviti dosadašnju američku unutarnju i vanjsku politiku, posebno prema Bliskom istoku.

I onda je Donald J. Trump pobijedio na američ- kim predsjedničkim izborima. Pobijedio je čovjek bez političkog iskustva koga se ismijavalo i mrzilo, čovjek zbog koga su se mnogi smijali i svađali, za koga se ništa ne može pretpostaviti, čovjek koji je dvije godine govorio da treba uvesti registar muslimana zbog terorizma, da Meksiko treba platiti američki zid na granici, da treba ukinuti Obamacare i još mnogo toga. No taj čovjek govorio je i da, ako postane predsjednikom SAD-a, neće intervenirati i slati doze demokracije zapakirane u eksplozive u zemlje koje, prema liberalnom američkom viđenju, nisu dovoljno demokratske. Također je rekao da će raditi na tome da njegova zemlja ponovno postane ono što je nekad bila, a nekad je doista bila najveća sila.

Moj problem, kao politički osviještene osobe, jest to da nisam u stanju formirati konačan stav o pobjedi Trumpa i njemu kao novoizabranom predsjedniku države o kojoj toliko toga u svijetu ovisi. S jedne strane, spin o slobodi i jednakosti u Americi koji se vrti kao najbolja propaganda već desetljećima, prekinut je jer se pokazalo da nije sve toliko šareno u “zemlji slobodnih i domu hrabrih”, da postoji rasizam, da postoji omalovažavanje, da postoji mržnja, da postoji veliko siromaštvo i bogatstvo u rukama malobrojnih.

S druge strane, možda će upravo Trump biti okosnica promjene svega toga, pa možda zato postoji i neka vrsta kritičkog optimizma u kojoj treba dati šansu novom predsjedniku. Ne činiti ono što radi većina medija, kako tijekom kampanje, a tako pogotovo nakon izbora – generalizirati i širiti mržnju. Jer gdje su moralnost i objektivnost u tome da se s jedne strane idealizira Clinton sa svim opasnostima koje su dolazile s njom u paketu, a s druge strane proziva cijelu buduću Trumpovu administraciju kao bjelačku-rasističku-ksenofobnu? Naravno da i tu postoje temelji, ali globalni medijski linč koji generalizira cijelu skupinu ljudi o kojima ne zna gotovo ništa, pogrešan je na mnogo načina.

No čak ako Trump nekim čudom reducira intervencije, bilo političke, humanitarne ili vojne, u zaraćene ili nezaraćene zemlje, u odlučivanje u EU ili u način vladanja ostalim zemljama, i učini SAD snažnim, ne može se negirati da je svojom kampanjom i retorikom otvorio Pandorinu kutiju. Tako je već u prvim satima poslije rezultata izbora zabilježen porast zločina i prekršaja iz mržnje, prema religijskim i etničkim manjinama, dok su s druge strane tisuće ljudi prosvjedovale po velikim američkim gradovima. Upravo velika odgovornost leži na Trumpu da smiri uragan koji je pokrenuo dok je skupljao glasove diljem države jer neće ništa uspjeti napraviti ako mu se razbukta sukob unutar zemlje. Trump je pokrenuo lavinu podjela u zemlji, koju sada, u danima nakon izbora smiruje, negira i transformira. Tako imigranti i muslimani više nisu glavna tema i opasnost, Obamacare neće se ukidati nego samo djelomično mijenjati, obećanje dano u kampanji da će se američka ambasada iz Tel Aviva prebaciti u Jeruzalem revidira se, itd. Ono čime se Trump trenutačno bavi jest – slaganje kabineta.

Clinton je podržavala okupaciju Afganistana, napad na Irak, ofenzivu i intervenciju u Libiju i plan za napad na Siriju. S druge strane, od izjava u kampanji da će jačanjem i promoviranjem zapadne civilizacije i njezinih dostignuća više inspirirati pozitivne reforme širom svijeta nego vojnim intervencijama, Trump se protivio napadu na Irak i smatra da u Siriji i Rusija treba rješavati stvari. Trump je u kampanji govorio o gradnji zida, sada njegovi savjetnici u intervjuima govore da će se uvesti samo jača kontrola na granici, govorio je o zabrani ulaska muslimana, sad govori o pojačanoj kontroli iz zemalja s mnogo terorista. Govorio je o gašenju iranskog nuklearnog dogovora, sad govori o reviziji. Ipak, oprez je potreban jer se njegovi poslovni interesi preklapaju s političkim i sigurno će imati utjecaja na donošenje odluka.

Pobjednički govor Donalda Trumpa bio je sušta suprotnost svemu što je i kako govorio posljednje dvije godine. Ovo je bio miran, staložen, pristojan i koncizan pobjednički govor, u kojem je novoizabrani predsjednik nekoliko puta već umanjio neke temelje svoje kampanje. Istaknuo je da želi suradnju sa svima koji prihvaćaju SAD i koji žele imati dobre odnose. Ne samo s onima koji prihvaćaju liberalnu demokraciju i slobodno trži-te, što ipak zvuči kao povratak na Povelju Ujedinjenih naroda.

 

LID

Trump je u kampanji govorio o gradnji zida, sada njegovi savjetnici u intervjuima govore da će se uvesti samo jača kontrola na granici, govorio je o zabrani ulaska muslimana, sad govori o pojačanoj kontroli iz zemalja s mnogo terorista. Govorio je o gašenju iranskog nuklearnog dogovora, sad govori o reviziji. Ipak, oprez je potreban jer se njegovi poslovni interesi preklapaju s političkim i sigurno će imati utjecaja na donošenje odluka