Tekst: Igor Weidlich

kontakt@igorweidlich.com

 

Početak nove akademske godine brucošima je početak novog života. I mi u Globalu govorimo o tome da damo pokoji savjet svim tim ljudima koji ulaze u svijet „odraslih“.

A onda se sjetim – ima tome već neko vrijeme, ali i ja sam bio brucoš. I sad kad se osvrnem, vjerojatno sam za vrijeme studija više živio ono što ne treba nego ono što treba. Zato sam vjerojatno i studirao predugo. Ali ako bih se sad vratio u tu poziciju, a gledam mlade kolege kako iz dana u dan dobivaju nove bitke sa svojim studijem, ponešto bih ipak malo drukčije. Jer što se savjeta tiče – nema tu filozofije.

Ukratko – svijet vam zaista jest na dlanu. Ali ono što s njim napravite neće pasti s neba. Vraćaju se mladi kolege s Erasmusa i trudim se ne slušati kako im je bilo. Jer sam pomalo ljubomoran, toga u moje vrijeme nije bilo. A iskustva koja donose su neprocjenjiva. Idite. Iskusite. Kažem – svijet na dlanu.S druge strane gledam brucoše kako na upis dolaze s mamama i tatama, ne znaju ni uplatnicu ispuniti. Hoćete li ih voditi i na prvi ispit da mole profesore za višu ocjene?

Odgovornost, bacanje u vatru, ali prije svega učenje, to postaje vaša svakodnevica. Što prije počnete, bit će vam lakše. Bojite se pogrešaka? Stisnite zube i odrastite, vidjet ćete da može biti i prilično zabavno. Gledam kolege koji polaze razne prakse, nešto čega je još prije desetak godina nedostajalo. Zbog prakse nekad padnu ispite. I nije im žao. Zato što za ispit postoji drugi rok, a neposredna znanja i vještine upijaš sada i odmah, ne propuštaj prigodu. Petice u indeksu zaista nisu svrha života. Da se poslužim novinarskom analogijom – uzalud ti i pravopis i sva medijska teorija, ako ne znaš otići na tržnicu i donijeti dobru priču. Pa opet, gledam mlade kolege kako se žale na razne nepravde, žicaju propuštene potpise, mole za prolaz… A na pitanje jesu li proučili svoja studentska prava, pravilnik svog fakulteta, jesu li na vrijeme ispunili obveze, jesu li išta poduzeli, pitali, informirali se – s druge strane samo muk.

 

Igranje žrtve je simptom našeg društva, ali ako ikakav savjet mogu više istaknuti onda je to – punoljetni ste, vi ste odgovorni za sebe i svoje postupke. a svijet se osvaja samo ako hrabro uhvatiš sve konce. Ali nitko ne voli pametovanje, pa vjerojatno i ovaj komentar nema veću svrhu od nekog šuma u kanalu.

I nije to loše. Jer treba učiti na vlastitoj koži, odgovorno stati iza svojih pogrešaka i uspjeha. A iz iskustva ipak znam jedno – tko hoće i želi, tko razmišlja izvan okvira i uzima ono što mu je ponuđeno (a studiji danas nude toliko toga), svijet mu zaista jest na dlanu. Jer uvijek imamo i drugu opciju. Svi mi negdje imamo neku strinu ili ujaka koji znaju nekog u nekom ministarstvu koji nam možda može srediti da se uhljebimo. Da. Može se i tako. Ali odrasli ste, smijete i sami odlučiti želite li to od života.

Hoćete li mame i tate voditi na prvi ispit da mole za višu ocjenu? Odgovornost, bacanje u vatru i učenje postaju vaša svakodnevica…