ZAGREBAČKI PLESNI CENTAR Nakon što se podigla prašina, došlo do obrata

Nakon ‘pripojenja’ ZPC-a Zagrebačkom kazalištu mladih i prosvjeda u organizaciji umjetnika iz plesnog miljea, ‘nestašluk’ je pao u zaborav

Tekst: Dorotea Kovačićek

Čini se da je i plesna scena, kao i država u Hrvata, u tranziciji. Zagrebački plesni centar (ZPC) naime želi opet biti samostalna institucija. No čini se da pod okriljem Zagrebačkog kazališta mladih ZPC počinje uživati u svemu onom što nije imao kad je stajao samo na vlastitim plesnim nogama: ZKM će pokrivati troškove zgrade, pobrinuti se za otvaranje novih radnih mjesta, upregnuti marketinška kola i kao kratkoročni cilj povećati broj repriziranih plesnih predstava na minimalnu okruglu brojku – deset. Barem to tvrdi Martina Nevistić, plesačica i koreografkinja, koja je u “Vijestima iz kulture” otkrila kako je Grad Zagreb i više nego otvoren za suradnje, i to ne samo za hladni pogon nego i za programe.

PROSVJEDI PALI U ZABORAV

A početkom lipnja, kada je održan Plenum putem građanske inicijative “Autonomija plesu!”, sve je izgledalo posve drukčije. Plesna je zajednica tražila ostavku gradonačelnika Milana Bandića i njegove stranačke kolegice i ravnateljice ZKM-a Snježane Abramović Milković. U zahtjevima plenumaša stajalo je da je, osim što je pripajanje ZKM-u divovski korak unatrag za plesnu zajednicu, cijela odluka donesena netransparentno, bez suglasnosti sa strukom, što će reći: na temelju političke podobnosti. Drugim riječima, ako prostor ZPC-a zbog financijskih razloga mora biti dodijeljen drugoj kulturnoj instituciji, onda je u interesu i struke i javnosti da Grad osigura javnu ustanovu za ples isto tako javnim natječajem za upravljanje.

“ZPC će biti podjedinica ZKM-a, a do takve je reorganizacije došlo zbog toga što Grad Zagreb restrukturira javne ustanove. Suvremeni ples ostaje potpuno autonoman u ZPC-u”, reagirala je Abramović Milković, nakon čega je plenum medijski pao u zaborav.

“Vrlo je teško objasniti institucijama vlasti što je Plenum, iako je njegov princip nešto iz čega su, povijesno gledano, izrasle i današnje demokratske institucije vlasti. Međutim, okoštala i nedodirljiva vlast danas nema strpljenja prije svega za kulturu, što je jasan znak tragične neofašizacije društva. Svaki intelektualizam i kultura su joj odbojni i teži estradizaciji i komercijalizaciji svakog postojećeg sadržaja”, upozorila je jedna od sudionica plenuma Tijana Gojić Topolnik.

 

BRENDIRANJE PLESA

Lako je zaključiti kako se ZPC gubi između simbolike: zaslužuje li ples biti ravnopravna grana umjetnosti i sveop- će komercijalizacije kulture koja vrlo uspješno spaja financijski podobne konzumente s kulturnim (više ili manje) proizvodom koji se prodaje. Jer iako je u ZPC uloženo više od 36 milijuna kuna javnog novca, upravo su članovi često sami financirali održavanje zgrade koja je naočigled propadala.

Ironično ili ne, ZKM na vrhu liste svojih prioriteta, što se uređenja prostora tiče, ima začepljene zahode i krov koji prokišnjava. Koreografkinja Nevistić je, osim kratkoročnog, navela i dugoročni cilj – da ZPC postane samostalna ustanova, a fraza koju je upotrijebila u zaključku osobito je zanimljiva: “brendiranje plesa” u sklopu edukacije i međunarodnih programa. Kao da smo toliko pogubljeni u suvremenim definicijama kulturnih i inih grana da čak i ono što je oduvijek ovdje moramo brendirati kako bi našlo svoje mjesto pod kulturnim suncem.

OKVIR

Radionice se nastavljaju, pedagozi ostaju, rezidenti stvaraju

Ušla sam u prostor prije dva tjedna i zasad sam ugodno iznenađena, rekla je Martina Granić, jedna od rezidenata ZPC-a.

“Zgradom upravlja ZKM, hladni pogon vodi Holding, radionice se nastavljaju, pedagozi ostaju, a na rasporedu su čak i neke reprize”, nastavlja Granić.

“Mislim da je nova voditeljica, Martina Nevistić, odlična za ovu poziciju s obzirom na to da je završila dva fakulteta i ima iskustva u menadžmentu i plesu”, kazala je Granić i nadodala da, premda upravljanje ZKM-a plesnim centrom ne znači plesnu autonomiju, ovo je jako dobro prijelazno razdoblje.

Napomenimo da prije mjesec dana niti jedan od rezidenata nije mogao raditi u prostoru ZPC-a zbog neriješenih financijskih pitanja, te su sve njihove predstave morale čekati ili biti premještene u neke druge prostore. (T. Ozmec-Ban)